Utjecaj crkve na bračne običaje


Crkvena koncepcija bračne ustanove se polahko izgrađivala, a temeljila se na tekstovima Starog zavjeta. U Knjizi postankanavodi se da je Bog stvorio ljudsku vrstu dvospolnu, a spolove je stvorio nejednakim. Naime, muškarac je imao prednost u odnosu na ženu, dok je žena stavljena u niži položaj. Ni ženidba nije mogla ukinuti nejednakost između muškaraca i žena.

Žena je, prema vjerovanjima kršćana, zavela čovjeka i on je zbog nje bio istjeran iz raja, pa stoga je ženi određeno da snosi naknadnu kaznu: nadmoć čovjeka i porođajne muke. Prema crkvenom učenju ženidba je nerazrješiva, odnosno nije dozvoljen razvod braka, osim u slučaju bludništva od strane žene.

Onaj koji želi postići kraljevstvo nebesko, tj. raj, treba da se odrekne ženidbe. Zapravo, ženidba nije zabranjena, već se dopušta kao lakše zlo. Ona je dopuštena zbog straha od činjenja bluda onima koji se ne mogu suzdržati. Čovjeku je dopušteno da se oženi kako ne bi ogriješio na veće zlo, ali je obavezan da se pristojno ponaša u braku.

            Prema sv. Jeronimu svako vjenčanje je prokleto. Ženidba se može opravdati jedino time što služi produžetku ljudske vrste. Međutim, brak sam po sebi je zlo. Po prirodi čovjek je bludnik, a osim toga muž postaje preljubnik ukoliko strasnije ljubi ženu, te od nje čini prostitutku.

Grgur Veliki je ljudsko društvo dijelio na dva dijela: elitu, tj. grupu „suzdržanih“, onih koji odolijevaju tjelesnim privlačnostima, i grupu oženjenih, koju čine ljudi koji se nisu odrekli ženidbe. Ovi drugi su, prema Grguru, niži i vrijedni prezira, jer je ženidba neminovno okaljana užitkom. Grgur Veliki je učio da je grijeh ženiti se.