Božić 1914. godine

Moderno doba

Prekinuli rat na Božić 1914. godine i zaigrali fudbal na “ničijoj zemlji”


U rovovima kod Frelinghiena, gradića na sjeveru Francuske, drhtali su vojnici na Božić 1914. godine. Prvi svjetski rat u punom jeku. Ubijali su se međusobno Nijemci i Britanci, a onda su na jedan dan zaustavili rat kako bi zaigrali – fudbal.

Zvuči kao film ili reklama ali priča je istinita, potvrdile su je obje strane, a postoje zapisi i fotografije njemačkih i britanskih vojnika o jednom od najnevjerojatnijih događaja u modernoj historiji koji se dogodio prije 100 godina.

Pehr Thermaenius otkrio je detalje u svojoj knjizi “No Man’s Land at Christmas”.

Njemački vojnici zapravo su sve nenamjerno inicirali. Počeli su na Badnjak ukrašavati rovove i kititi jelke. U tišini noći pjevali su božićne pjesme. U zatišju pucnjave i granatiranja pridružili su im se britanski vojnici.

– Alo! Jeste li iz Warwickshirea? – pitao je jedan njemački vojnik Britance.

S druge strane nije bilo odgovora.

– Jeste li iz Warwickshirea? – ponovio je pitanje Nijemac.

– Dođi pa vidi – stigao mu je odgovor koji je nasmijao sve.

– Nađemo se na pola puta. Ponijet ćemo vam cigare – odgovorili su Nijemci i tako je sve počelo – otkrio je u svom ratničkom dnevniku Robert Hamilton, kapetan Kraljevskog bataljona iz Warwickshirea.

I tako su njemački i britanski vojnici izašli iz svojih rovova na Božić 1914. godine i krenuli jedni prema drugima. Ostavili su oružje, rukovali su se i ponijeli darove na “ničijoj zemlji”. Za vrijeme primirja koje je trajalo cijeloga dana, zaigrali su fudbal. Navodno su Nijemci bili bolji.

Neki historičari osporavaju kako je bilo fudbala na Božić 1914. godine jer je polje bilo prepuno rupa od granata pa je bilo nemoguće igrati na takvoj površini.

– Ne, frelinghiensko polje bilo je savršeno za fudbal. Na tom području nije pala niti jedna granta – tvrdi autor knjige Pehr Thermaenius.

Ovo s fudbalom počelo je spontano

– I tako smo svi bili izvan rovova na “ničijoj zemlji” i ugledamo mi njemačkog vojnika kako šutira loptu. Nismo se ni snašli, a već smo igrali fudbal – priča Johaness Niemann, zapovjednik 133. britanske saksonske pukovnije.

Njemački vojnici bili su, blago rečeno, šokirani opremom škotskih vojnika.

– Nismo mogli vjerovati da Škoti nemaju ništa ispod kilta. Kad su trčali, to se moglo dobro vidjeti. Nije bilo baš idealno za igru jer je tlo bilo smrznuto, ali ipak smo dobili Britance 3:2 – tvrde Nijemci.

Toga dana Nijemci i Britanci odigrali su nekoliko utakmica. Nijemci kažu da su oni dobili više, Englezi naravno tvrde da to nije istina. Obje strane imale su po jednog vojnika koji se bavio nogometom. Kod Britanaca to je bio narednik Jammes Coyle, koji je igrao za škotski Albion. Preživio je rat i otišao iz vojske 1926. godine.

Nijemci su imali Alberta Schmidta, fudbalskog trećeligaškog kluba Fussballclub 02 Schedewitz. Albert je poginuo 1916. godine.

– Bio je ovo sretan i neobičan Božić. Ali sam nakon ponoći udvostručio broj stražara – dodao je u svom dnevniku Britanac Hamilton.

Kapetan Stockwell iz velške regimente prisjetio se kako je nakon ponoći ispalio tri hica u zrak. Bio je to znak da je primirje završeno. Samo nekoliko trenutaka kasnije, čuo je kako njemački general ispaljuje dva hica u zrak.

Sve se vratilo na staro. Vojnici koji su do prije koji sat igrali fudbal i razmjenjivali cigarete i alkohol, ponovno su pucali jedni po drugima…

Naravno, u vojničkim krugovima, nema govora o nekakvom primirju.

Službeno, primirja na Božić 1914. godine nije bilo. No zapisi i dnevnici vojnika s frelinghienskog polja svjedoče o čudu starom 100 godina.