Stećak u obliku nišana: Šta nam to govori?


U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., malo je poznata jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca.

U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, Crkva Bosanska, Bošnjani, stećci i sve ono što Bosnu krasi te potvrđuje kulturološku i svaku drugu autohtonost jednostavno nije bilo predmet istraživanja i proučavanja.

Crkva bosanska ili Vjera bosanska jedna je od najvećih posebnosti srednjovjekovne Bosne. To je crkva ili vjera dijela Bošnjana, nastala u simbiozi gotskog arijanizma i najveće crkvene šizme iz 5. stoljeća n.e. zvane Tria capitula.

Kako s pravom tvrde brojni eminentni historičari, dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. godine znatan broj tzv. bogumila, pripadnika vjere, prešao je na islam.

Bošnjanski ili bošnjački nadgrobni spomenici iz tog vremena, stećci u obliku nišana nastali pod utjecajem muslimanskih nišana i najstariji muslimanski nišani, na preko 100 lokacija diljem Bosne i Hercegovine situirani su jedni pored drugih. I ne samo oni. U Humskom kod Foče, jedan pored drugog, nalazili su se nadgrobni spomenik gosta Milutina, svećenika Crkve bosanske, i muslimanski nišan.

Humsko je seoce koje je od Foče udaljeno oko 10 km na istočnu stranu. U osmanskim je defterima iz 1468/69., 1477. i 1585. godine naselje popisano kao Humska. Godine 1910. popisano je u selu 76 muslimana i 41 srpskopravoslavnih.

U vrijeme najveće razgradnje Bosne i Hercegovine, u periodu Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra Karađorđevića, u Humskom je 1933. godine otkriven nadgrobni spomenik u obliku kamene prizme, koji je Vladislav Skarić u radu Гроб и гробни cпоменик госта Милутина на Хумском y фочанском cpезу (ГЗМ, cвеска за хисторију и етнографију, Capajево, 1934) definirao kao “гробни cпоменик y oблику четверостране призме”.

Na spomeniku se nalazi predstava čovjeka s knjigom i štapom i natpis u kojem se spominje gost Milutin Crničanin, visoki starješina Crkve bosanske.

Godine 1934. prenesen je spomenik u vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje se još uvijek nalazi. Na osnovu natpisa, Vladislav Skarić pretpostavio je da je Milutin živio u 14. ili 15. stoljeću.

U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca.

U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, utemeljenje Bošnjaka u Crkvu bosansku, kao ni povezivanje Crkve s islamom, nije dolazilo u obzir. Bosna i narod u njoj je bio lišen svake autohtonosti.

Stećak u obliku nišana

Đoko Mazalić u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1949. godine donio je fotografiju nišana, koji je definirao “stećkom u obliku nišana iz okoline Foče”. Mazalić ne navodi lokaciju spomenika u Humskom. “Stećak u obliku nišana” smjestio je “u okolinu Foče”.

Historičar-amater i ljubitelj podrinjskih starina Atif Pašalić prije 1992. godine napravio je crtež nišana i lokacije na kojoj se nalazio grob i nadgrobni spomenik gosta Milutina. U studiji Foča, stećci i nišani (Sarajevo, 2000) crtež od Pašalića preuzima Faruk Muftić, koji piše:

“Pored jame, rupe, odakle je izvađen nadgrobni spomenik gosta Milutina, tu je i danas četverougaoni stub (visine 170 cm i osnovice 47 x 42 cm). Na jednoj strani ovog stuba isklesan je mač, na drugoj polumjesec, a na trećoj kosijer. Nad čijim grobom je postavljen ovaj četverougaoni stub, ne zna se, kao što se ne zna ni šta znače uklesane figure. Ne zna se ni iz kojeg perioda datira.”

Nigdje u svijetu stub (stup) nije nadgrobni spomenik osim – u Bosni.

Iz Rječnika JAZU vidi se da nema nijednog primjera iz kojeg bi se moglo zaključiti da je stûb, stúba, praslav. stlb-(h)-o-s, rus. cтoлб, poļ. słup, češ. sloup, bug. cтълб, slov. stolb – *“nadgrobni spomenik”, niti se navedena riječ u međunarodnoj lingvističkoj literaturi dovodi u bilo kakvu vezu s nadgrobnim spomenikom.

U Lexiconu paleoslovenico-graeco-latinum Franca Miklošića cтлъба f je u lat. značenju “scalae”, tj. “stube”, “ljestve”; cтaлъба m lat. “columna”, tj. “drvo (okresano)”, “stup, poduporanj”. U Vukovom Rječniku ступ, ступa m je “ramus”, tj. “grana”.

Jedino u dosadašnjoj bosanskoj historiografiji, u kojoj se iz vjerskih i političkih razloga zatomljuje veza između stećka i nišana, najmlađi oblik stećka jeste “stećak u obliku stuba”. Zapravo bi ispravnije bilo reći “stećak u obliku stuba” jeste “stećak u obliku nišana”.

Nišan samac pored gosta Milutina

Terenska istraživanja autora ovog rada, provedena u Humskom 1. oktobra 2015. godine, pokazuju da se pored mjesta na kojem se svojevremeno nalazio nadgrobni spomenik gosta Milutina još uvijek nalazi jedan nišan samac.

Usporedbom s Mazalićevom fotografijom vidi se da je u razdoblju od pola stoljeća znatno oštećen i nagnut na istočnu stranu.

Sav je u odori od zelene mahovine, srastao s tlom na kojem je ponikao. Tačne su dimenzije nišana 138 x 52 x 42 cm. S istočne strane ukrašen je predstavom mača, sa zapadne motivom polumjeseca i polujabuke, s južne motivom kosijera, što je srednjovjekovno oružje. S južne strane nišana nalazi se ulegnuće od groba, koje se pruža u pravcu I – Z.