Categories
Ličnosti

Posljednji potomak loze Kosača- Ahmed paša Hercegović

Padom Hercegovine pod vlast Osmanlija, u februaru 1482. godine, od znamenitih ličnosti Hercegovine na historijskoj pozornici ostao je još samo Ahmed paša Hercegović, rođen kao Stjepan, sin velikog vojvode Hercegovine – Stjepana Kosače. Sultan Bajazit II mu je 1486. godine, kao beglerbegu Anadolije, povjerio vrhovnu komandu u borbi protiv egipatskih memeluka, ali je tokom borbi dospio u ropstvo.

Da bi se približio osmanskom sultanu, egipatski sultan ga je odmah pustio na slobodu, te se poslije toga sklopio mir. Kao zapovjednik osmanske mornarice dobio je komandu nad 100 ratnih brodova 1488. godine te krstario uz karamansku obalu, te tako kooperirao sa kopnenim dijelom osmanske vojske. Godine 1490. bio je i vrhovni zapovjednik u ratu protiv Juzbega, koji je opsjedao Cezareju, a 3. marta 1497. godine postao je i veliki vezir Osmanskog carstva. Dvije godine kasnije sudjeluje i u ratu protiv Venecije na Peloponezu. Slijedeće godine odnio je i odlučnu pobjedu protiv evropske mornarice u Bici kod Mitilene.

Kada su Osmanlije 1503. godine sklopile mirovni sporazum sa Venecijom i Ugarskom, tom miru posredovao je i Ahmed Hercegović, pa ga je sultan Bajazit II ponovo imenovao za velikog vezira. Na tom mjestu ostao je naredne tri godine kada je imenovan glavnim komandantom osmanske mornarice – kapudan paša. Godine 1511. janjičari su se pobunili u Istanbulu.

Tom prilikom napali su i kuću u kojoj je živio Ahmed paša Hercegović. Ahmed paša je morao pobjeći a svoje mjesto je ustupio grčkom spletkaru Mustafi paši. Kada je na prijestolje došao novi sultan, Selim I 1512. godine, Ahmed paša je ponovo postavljen na mjesto velikog vezira – četvrti put. Dvije godine poslije janjičari su ponovo pokušali da ga ubiju, pa je Ahmed paša ponovo odstupio sa mjesta velikog vezira. Obzirom da je bio veoma blizak sa sultanom Selimom I, koji mu je bio zet, i umro je u njegovoj blizini 1518. godine.

Obzirom da je bio veoma vezan za svoju domovinu, mjesto Ismid gdje je živio, nazvao je “Hersegovina”, pa je i odredio da tu bude ukopan. Ta mu je želja i ispunjena pa mu se i mezar nalazi na južnoj obali morskog zaljeva, na jednom poluotočiću koji se danas naziva Dil maaberi. Na tom mjestu Ahmed paša je podigao džamiju, kuhinju za siromahe i musafirhanu (han za putnike). Obližnje seoce se danas naziva “Herseg”. Imao je četiri sina: Ali bega, Ahmed bega, Mustafu bega i Mehmed bega. Bio je petnaesti vezir Osmanskog carstva i jedan od najuspješnijih vojskovođa.

Categories
Vladari

Rodoslovlje Bosanske dinastije Kotromanića

Rodoslovlje bosanske dinastije  sastavljeno je na osnovi arhivsko-historijske i arheološke građe. Rodoslovlje Bosanske dinastije Kotromanića na svom Facebook profilu objavio je profesor Enver Imamović, a mi vam tekst prenosimo u cjelosti.

B A N O V I nepoznatog imena do 10. stoljeća.

BAN nepoznatog imena, spominje se 968. g. prilikom napada hrvatskog kralja Krešimira II na Bosnu.

BAN nepoznatog imena, spominje se oko 1042. g. kao saveznik bizantskog cara Konstantina IX Monomaha u ratu protiv Duklje.

BAN nepoznatog imena, kojeg je oko 1084. g. uklonio dukljanski kralj Bodin prilikom napada na Bosnu.

B A N  S T J E P A N zasjeo na prijestolje oko 1084. g. uz pomoć dukljanskog kralja Bodina.

BAN nepoznatog imena, spominje se 1103. godine kao tast dukljanskog kralja Kočapara.

B A N B O R I Ć (1154-1163). Imao dva sina: Stjepana i Pavla, te unuke (Odola, Čelko, Detmar, Matija).

B A N  K U L I N (1180-1204). Žena mu se zvala Vojslava. Imao sina Stjepana i sestru (nepoznato ime), udata za humskog kneza Miroslava.

B A N  S T J E P A N (1204-1232), sin Kulina bana. Žena mu se zvala Anka. Imali sina Sebislava.

B A N  M A T I J A  N I N O S L A V (1232-1250). Dokumenti ne spominju ko su mu roditelji, ali izričito kažu da je bio član uže dinastije, dakle Kulinovog roda. Imao nekoliko braće, od kojih se jedan zvao Simeon, te više sinova, od kojih se jedan zvao Stjepan, i brojnu unučad.

B A N  P R I J E Z D A (1250-1290). Dokumenti navode da je bio u srodstvu s banom Ninoslavom. Bio je njegov brat ili stričević. Imao tri sina: Stjepana (Kotromana), Prijezdu i Vuka, te kćerku Katarinu, udata za slavonskog banovića Radoslava Babonića. Vukova kćerka se zvala Jelena. Udala se za humskog vojvodu Vuka Hranića.

B A N  S T J E P A N  K O T R O M A N (1290-1312), sin bana Prijezde. Bio oženjen Jelisavetom (Elizabetom), kćerkom srpskog kralja Dragutina. Imao tri sina: Stjepana, Vladislava, Ninoslava, i kćerku Katarinu (udata za humskog kneza Nikolu). Vladislav bio oženjen Jelenom, kćerkom bribirskog kneza Jurja Šubića. Imali dva sina: Tvrtka i Vuka, i kćerku Mariju, udata za Ulricha X Helfensteina u Njemačkoj. Ninoslav imao sina Dabišu. Prijestolje naslijedio Stjepan.

B A N  S T J E P A N I I, (1314-1353), po ocu nazvan Kotromanić. Ženio se tri puta. Prva žena mu bila ortenburška princeza iz Koruške (nepoznato ime), druga bugarska princeza (nepoznato ime), treća Elizabeta, kćerka Kazimira III iz Poljske. Imao šestero djece, četiri sina (svi pomrli u ranoj dobi), i dvije kćerke: Elizabetu i Katarinu. Elizabeta se udala za mađarskog kralja Ludovika, a Katarina za Hermana I Celjskog u Štajerskoj.

K R A L J  T V R T K O  I (1353-1391), sin Vladislava, a unuk bana Stjepana Kotromana. Ženio se dva puta. Prva mu žena bila domaća plemkinja Grubača, a druga bugarska princeza Doroteja, iz kuće bugarskog cara Ivana Šišmana. Imao tri sina: Ostoju, Tvrtka i Vuka (Banića). Vukova žena zvala se Anka. Prijestolje naslijedio Dabiša.

K R A L J  D A B I Š A (1301-1395), sin Ninoslava, a unuk bana Stjepana Kotromana. Žena mu bila Jelena Gruba, domaća plemkinja iz Huma. Imao sina (nepoznato ime), i kćerku Stanu, udata za humskog kneza Jurja Radivojevića.

K R A L J I CA  J E L E N A  G R U B A (1395-1398), žena kralja Dabiše. Nakon njegove smrti naslijedila ga na prijestolju.

K R A L J  O S T O J A (1398-1404 i 1409-1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve žene Grubače. Ženio se tri puta. Prva žena mu bila Vitača, druga Kujava (obje domaće plemkinje), a treća Jelena, kćerka bribirskog kneza Ivana Nelipića. Imao tri sina: Stjepana (po ocu nazvan Ostojić), Radivoja i Tomaša. Radivoj se ženio dva puta. Prva žena mu bila Katarina a druga Margarita. Imao tri sina: Tvrtka, Matiju i Đuraka.

K R A L J  S T J E P A N  O S T O J I Ć (1418-1421). Sin kralja Ostoje i njegove druge žene Kujave. Manjkaju podaci o njegovoj porodici.

K R A L J  T V R T K O I I (1404-1409 i 1421-1443). Sin kralja Tvrtka, po kojem je nazvan Tvrtković. Bio oženjen Dorotejom, nećakinjom madžarskog kralja Sigismunda (kćerka ugarskog vojvode Ivana Gorjanskog). Nisu imali djece. Prethodne dvije žene bile domaće plemkinje.

K R A L J  T O M A Š (1443-1461, sin kralja Ostoje a unuk kralja Tvrtka I. Ženio se dva puta. Prva žena mu bila Vojača, djevojka iz naroda, a druga Katarina, kćerka velikog vojvode bosanskog i hercega Stjepana Vukčića iz Huma. Imao tri sina: Stjepana i Sigismunda, trećem nepoznato ime (umro kao dijete na Mljetu), i kćerku Katarinu.Prilikom turskog osvajanja Bosne Sigismund i Katarina (kao djeca) zarobljeni i odvedeni u Tursku.

KRALJ  S T J EP AN  T O M A Š E V I Ć (1461-1463). Sin kralja Tomaša (po kojem je nazvan Tomašević), i njegove prve žene Vojaće. Bio oženjen Marom (djevojačko ime Jelena), kćerka srpskog despota Lazara Brankovića. Nisu imali djece. Prilikom turskog osvajanja Bosne (1463) uhvaćen u Ključu a pogubljen u Jajcu. S njim se ugasila dinastija Kotromanića i nestalo Bosanskog kraljevstva.