purple-banner-png-4

Dijak

ULOGA AVARA U SEOBI SLAVENA: Ratovi za Bizantom i zauzimanje Balkana

Avari su azijski narod turkmenskog porijekla koji je polovinom VI stoljeća napustio svoju postojbinu pod pritiskom zapadnoturskih plemena. Sjeverno od Kaspijskog mora i Kavkaza Avari su ušli u Europu – istim putem kojim su prije njih došli Huni, a kasnije Mađari i Mongoli. U Europi se pojavljuju 558. godine kada njihov kagan Bajan šalje na Justinijanov dvor ponudu da se Avari bore protiv svih neprijatelja carstva, a da im carstvo zauzvrat plaća godišnji danak. Justinijan je to prihvatio, pa su Avari krenuli u svoj pohod po Srednjoj Europi. Oni su vrlo brzo pokorili ostatke Huna, Bugare, Ante i druge narode, a među pokorenim su bili i Slaveni. Od tada Avari igraju važnu ulogu na historijskom putu Slavena.

            Zajedno sa Langobardima Avari napadaju i uništavaju državu Gepida 567. godine. Cijela gepidska zemlja pripala je Avarima po ranijem sklopljenom sporazumu sa Langobardima, osim Sirmiuma i okoline, kojeg su okupirali Bizantinci. Sljedeće godine Avari su zauzeli cijelu Panoniju kada su Langobardi krenuli u Italiju. Avari su polagali pravo i na Sirmium, kao bivše gepidsko utvrđenje, ali im ga Bizantinci nisu željeli predati. To je kasnije izazvalo sukob dotadašnjih saveznika.

            Avari su u Europu stigli sa oko 20 000 ljudi, ali kada su pokorili sve one narode, imali su oko 50 000. Ovaj azijski narod je tako pod svojom vlašću okupio različita plemena, tako da od tada više ne možemo govoriti o čisto avarskoj državi, već o avarskom plemenskom savezu, koji je po svom karakteru vrlo sličan ranijem hunskom plemenskom savezu, jer je i on obuhvatao veliki broj različitih plemena. S obzirom na samu svoju prirodu (bili su nomadski narod) Avari su bili vrsni konjanici. To je bila njihova glavna udarna snaga – isključivo su bili konjanici. Kada su potčinili Slavene, koji su imali tzv. narodnu vojsku, tj. u slučaju rata svi sposobni su postajali vojnici, avarski plemenski savez je postao jedna ozbiljna vojna sila, sastavljena od snažne avarske konjice i brojne slavenske i druge pješadije.

            Iako su bili potčinjeni Avarima, Slaveni su ipak imali velike koristi od prisustva Avara. U silnim borbama sa Bizantincima, Slaveni su vremenom počeli da preuzimaju i avarske i bizantske vojne doktrine, usavršavali su svoje vojne sposobnosti, a u posljednjim fazama osvajanja Balkana imali su čak i opsadne sprave. Također su upoznali i pomorstvo, u čemu su ostali karakteristični njihovi monoksili – manji brodovi izrađeni od jednog komada drveta.

            Osim toga, Avari su Slavenima pokazali i principe liderstva. Naime, Slaveni su u prvim fazama borbe sa Bizantincima živjeli u stepenu vojne demokratije i imali su veliki broj vođa. To je onemogućavalo njihovo zajedničko djelovanje zasnovano na srodstvu, porijeklu, etničkoj pripadnosti. Avari, sa druge strane, su bili črvsto vezani za svog kagana, a u vrijeme rata uz njega je stajao i vojskovođa jugur. Sa takvim liderstvom, Avari su održavali Slavene na okupu.

            U društvenom pogledu, pod uticajem Avara i svega drugog što se dogodilo u vrijeme kada su Slaveni bili pripadnici avarskog plemenskog saveza, među samim Slavenima se počelo raspadati rodovsko-plemensko društveno uređenje. Bio je to dugotrajan proces koji se postepeno odvijao, ali je značajan jer je udario temelje razvijanju feudalnih odnosa kod Slavena koji su se u konačnici naselili na Balkanu.

Čitajte dalje na sljedećoj strani>>>