Pitanje njegova bogatstva ostaje nejasno, 1752. godine Mehmed-paša je u Bosnu došao kao hadžija, a o njegovom bogatstvu stečenom prije te godine govori čenjenica da je neke svoje vakufe počeo ili izgradio prije kraja 1752. Znači prije nego je postao paša i bosanski namjesnik. Do 1758. nastala je većina objekata njegova vakufa, mada je i poslije te godine nastalo nekoliko vakufskih objekata.
Mehmed-paša je uvakufio više od osamdeset raznih objekata, a po vakufnami, zapravo njenu prijepisu vidi se da su ti objekti izgrađeni u osam mjesta: Foči, Goraždu, Prijepolju, Sarajevu, Visokom Travniku i u travničkim selima Slimena i Vitez. To su sljedeći objekti: četiri džamije jedna medresa, četiri mekteba, pet ćuprija, jedan sebilj, četiri česme, tri karavan saraja, jedan hamam te jedan bezistan i više dućana.
Džamija hadži Mehmed-paše Kukavice bila je smještena u Prijekoj čaršiji iznad današnjeg upravnog središta grada. Džamija se je odlikovala masivnim kamenim zidovima, kalotnim kamenim kubetom i visokom munarom od tesanog kamena. Tlocrt džamije je čisti kvadrat. Sofe džamije je do 1992.nadkrivala jednostrešna krovna konstrukcija postavljena na jednostavne drvene stubove. Ti elementi su odudarali od glavnine objekta, pa je Alija Bejtić s pravom primijetio da su sofe morale biti netkrivene kamenim kubetima naslonjenim na kamene stubove. To je vremenom propalo i zamijenjeno je drvenom konstrukcijom.
Ulaz u džamiju krasila su dvokrilna drvena vrata čija su krila cijelom površinom ornamentirana nizom kvadrata sa rozetama u središtu svakog od njih.Motiv kvadrata ima orjentalno porijeklo dok rozeta predstavlja čisti domaći motiv, što je dokaz da je to djelo domaćih majstora. Unutrašnjost džamije ukrašava mihrab i mimber sa više umjetničkih ukrasa. Iako bez ornamenata ispod kubeta i šerefeta, džamija je djelovala skladno i impresivno, te zauzima ubjedljivo prvo mjesto među četiri hadži Mehmed-pašine džasmije koje je izgradio.
Tarih na kamenoj ploči iznad ulaznih vrata napisan je turskim jezikom u četiri distiha sa hidžretskom godinom 1165.(od 20.11. 1751. do 7. 11. 1752.). Ime vakifa se navodi kao hadži Mehmed-beg, čaušbaša sultana Mahmuda, što jasno govori da je ta džamija grđena prije nastupanja na položaj bosanskog namjesnika, odnosno sultanovog memura.
Mekteb i medresa izgrađeni su na lijevoj strani harema džamije, u jednom krilu od ćerpića i drveta. Takav sklop objekata ovog tipa u Bosni, poznat je samo u slučaju hadži Mehmed-pašine džamije, medrese i mekteba ovdje u Foči. Medresa je radila do početka Drugog svjetskog rata.
Karavan-saraj nalazio se u neposrednoj blizini džamije i medese, na suproznoj strani ulice. Poslije Drugog svjetskog rata karavan-saraj je restauriran, tako da je prizemlje, gdje su prije bile štale za kiridžijske konje, pretvoreno u restoran, dok je sprat poslužio prvobitnoj namjeni. Ovaj karavan-saraj nije imao unutrašnje avlije i bio je čitav pod jednim četverostrešnim krovom, tako da je to zapravo han većih dimenzija, i ako se u vakufnami zove karavan-sarajem.
Mostovi koje je Mehmed-paša izgradio u Foči (izgradio je dva), premošćavali su Čehotinu i Drinu.Bili su izgrađeni od drveta pa zato više nisu u životu. Most preko Ćehotine stajao je na izlazu iz Donje čaršije, ispod pazarišta, gdje se i do Drugog svijetskog rata nalazio jedan most. Most na Drini bio je u Donjem polju na mjestu današnjeg željezničkog mosta. Alija Bejtić neisključuje mogućnost da je taj most bio na Brodu, pet kilometara južno od grada, na mjestu starijeg mosta koji je bio vakuf sultan Sulejmana, a kojeg opisuje Evlija Čelebija polovinom sedamnaestog stoljeća.
Sahat-kula, mada nije spomenuta u vakufnami iz 1758.godine, po općeprihvaćenom mišljenju je vakuf Mehmed-paše, a izgrađena je poslije pomenute godine. Sahat-kula je izgrađena od kamena, prizmatičnog je oblika, poput ostalih bosanskih sahat-kula. U presjeku je četverokutnog oblika sa visinom od oko 16m.Ulazna vrata su veoma mala, svega 96 cm visine.Uz kulu idu drvene četverokrake stepenice sa podestima u ćoškovima.Pod vrhom se nalaze četiri otvora u obliku prozora sa šiljastim lukom, ispod kojih su smješteni brojčanici sa kazaljkama.
Tekija kao ni sahat-kula nije pomenuta u vakufnami iz 1758. ali Alija Bejtić na temelju originalnih isprava iz 19.st. navodi postojanje tekije hadži Mehmed-paše Kukavice u Foči i jednog turbeta, svakako iz ranijeg vremena, uzdržavanog zajedno sa tekijom iz prihoda kršćanske džizije bosanskog ajaleta. Naime, tu tekiju pominje još Evlija čelebija pod imenom Bajazid-babina, a Mehmed-paša ju je samo obnovio i odredio njeno uzdržavanja.
Džamija Mehmed-paše Kukavice u Sarajevu izgrađena je na temeljima starije, Duradžik hadži-Ahmedove, nastale prije 1554.godine.Muvekit navodi kako je ta džamija izgorjela i kako je na njenim temeljima Mehmed-paša izgradio svoju. Izgrađena je od ćerpiča. Munara je od kamena. Džamija je sagrađena 1755 godine.
Mekteb Mehmed-paše u Sarajevu nalazio se je uz njegovu džamiju, u Patkama, sa njene istočne strane.Zgrada mekteba bila je jednostavna, poput obične bosanske kuće.Poput džamije i mekteb je stajao na temeljima Duradžik hadži-Ahmedova, starijeg zdanja, stradalog u požaru iz 1697.godine. Mehmed-pašin mekteb izgrađen je kad i sama džamija.U njeg je bila dovedena i voda iz vodovoda koji je napajao i česmu ispred džamije. U požaru iz 1780.godine, ta zgrada je izgorjela, zatim obnovljena i služila je svojoj namjeni do iza Ausro-Ugarske okupacije 1878.godine.
Sebilj Mehmed-paše nalazio se je na samoj Baščaršiji, niže od onoga današnjeg, sve do 1858.godine, gdje je do 1868. bila postavljena gradska stražarnica. Te godine stražarnica je uklonjena i na njenome mjestu ponove je izgrađen sebilj, koji nije istovjetan sa Mehmed-pašinim, ali je vjerovatno izgrađen po uzoru na taj stariji, 1891.godine taj novi sebilj je porušen i zamjenjen drugim koji je 1913.godine premješten na današnje mjesto. Prvobitni Mehmed-pašin sebilj je sagrađen 1754.godine.
U Travniku je, pored Foče, Mehmed-paša ostavio najviše objekata svoga vakufa.U Gornjoj čaršiji je podigao; džamiju, medresu, mekteb, tri česme, bezistan i veći broj dućana.Pretpostavlja se da je u Travniku sagradio jednu sahat-kulu uz svoju džamiju i jedan hamam.
Džamija Mehmed-paše u Travniku izgrađena je uz vezirske saraje.Vremenom je propala i na njenom je mjestu 1867.godine hadži Alibeg Hasanpašić izgradio svoju džamiju, barem po dimenzijama i krovnoj konstrukciji istovjetnu starijoj, Mehmed-pašinoj, od koje je jedino ostala kamena munara.
Medresa koju je u Travniku izgradio Mehmed-paša, nalazila se je u Gornjoj čaršiji, nasuprot njegova bezistana.Od nje je do pedesetih godina 20.stoljeća ostao samo prednji zid sa kapijom i tarihom iznad ulaza, iz kojeg se vidi da je medresa izgrađe od 25.8.1759.do 12.8.1760.g., 1873.godine i medresu je kao i džamiju obnovio hadži Alibeg Hasanpašić.
Bezistan Mehmed-paše u Travniku, jedan je od dva takva objekta u tome gradu i jedan od šest u Bosni i Hercegovini. Iz tariha koji se nalazi na pomenutom bezistanu, vidi se da je izgrađen u od 13.12.1757.-10.1.1758.g. Sagrađen je istočnije od džamije u Gornjoj čaršiji, uz groblje. Sahat-kula uz Mehmed-pašinu džamiju, po Aliji Bejtiću, također je Mehmed-pašin vakuf.Građena je poput one u Foči, po istom nacrtu i od istog materijala.I nju je obnovio hadži Alibeg Hasanpašić. U Travničkim selima Vitezu i Slimenima, Mehmed-paša je sagradio mekteb u prvom i džamiju u drugom, koja je bila tipična bosanska džamija sa drvenom munarom. Oba objekta su već davno propala.
Alija Bejtić, na osnovu podataka Hamdije Kreševljakovića, navodi i jedan ženski hamam u Travniku kao vlasništvo vakufa Mehmed-paše Kukavice.Taj hamam se je nalazio na mjestu kasnije podružnice zemaljske banke za Bosnu i Hercegovinu, nešto niže od medrese i napušten je prije 1878.godine.
Mehmed-paša je u Goraždu izgradio i uvakufio most na rijeci Drini, načinjen od drvene građe, na mjestu gdje je još od 1568.godine stajao most budimskog paše Mustafa-paše (Sokolovića), a zatim i most Kaba-Kulak Ibrahim-paše, bosanskog namjesnika, izgrađen 1730/31. i propao u godinama 1736-37. usljed poplava drine koje bilježe i Muvekit i Kadić.
Petnaestak godina iza toga, Mehmed-paša Kukavica je napravio svoj most. Do kraja prve polovine 19.stoljeća tu je postojao most, nezna se jeli to bio onaj kojeg je izgradio Mehmed-paša, ili je to bio neki noviji most.
I u Visokom je Mehmed-paša Kukavica uvakufio jedan most preko rijeke Bosne, kako se vidi iz njegove vakufname. Bio je od drveta i otplavljen je prije 1834.godine, kad je na tome mjestu izgrađen novi most, a na čijem je mjestu kasnije izgrađen savremeni betonski most.
Dva karavan-saraja izgrađena u Prijepolju, također su vakuf Mehmed-paše.Ne zna se gdje su izgrađeni i kako su izgledali, mada je sasvim moguće da se ti, Mehmed-pašini, kriju pod imenima i danas očuvanih hanova, a koji su dobili imena po svojim zakupcima, usljed čega je zaboravljeno njihovo pravo ime.
Most na Limu, od drvene građe, Mehmed-paša je sagradio na desnom kraku carigradskog druma, na mjesti nekog starijeg mosta, kojeg 1550.godine pominje Mlečanin Catarino Zeno, a kasnije i Evlija Čelebija. Danas na istome mjestu postoji drveni most na putu iz Prijepolja za Pljevlja. Mehmed-paša je svoju vakufnamu legalizirao u samom vezirskom saraju u Travniku.Datum te legalizacije je 21.jula 1758. Pored travničkog kadije, koji je legalizirao vakufnamu, tu je bio prisutan i postavljeni mutevelija, Ali efendija sin Husejnbega.Inače, original vakufname je izgubljen, ali postoji ovjereni prijepis u Vakufskoj direkciji u Sarajevu.
Komentariši