austrougarska uprava

Austro-ugarska uprava

Bihacit – biha─çki kamen od kojeg je sagra─Ĺena Be─Źka opera

Ime mu dado┼íe po Biha─çu, gdje je otkriven, a od njega je gra─Ĺen Parlament u Budimpe┼íti a zatim i Be─Źka opera.

Japodske urne i ┼żrtvenici, gradine, ranokr┼í─çanske i srednjovjekovne crkve, stari gradovi, bedemi Biha─ça, nadgrobne plo─Źe velikana, otomanske gra─Ĺevine, ─Źuveni kraji┼íki ni┼íani, enterijeri i fasade raznih gra─Ĺevina, skulpture – i sve to od kamena ‘Bihacita’ pi┼íu historiju Biha─ça, Pounja i cijele Bosanske krajine.

‘Bihacit’ – ime mu dado┼íe po Biha─çu, gdje je ÔÇ×otkrivenÔÇť i kojeg eksploati┼íu stolje─çima, od najstarijih vremena. Kamen je to svjetlo┼żuti, mekan, izrazito je ─Źist, gromlji─Źasti i ┼íupljikavi kre─Źnjak, nastao u slatkovodnom tercijarnom bazenu Biha─ça i okoline.

Tek izva─Ĺen iz zemlje idealne je meko─çe za obradu, a vremenom patinira i postaje ─Źvrst poput mermera, ┼íto ga ─Źini izuzetno otpornim na vremenske uticaje.

Ovaj lapor, mergel ili muljika, ime ÔÇ×bihacitÔÇť dobio je u austrougarskom periodu po gradu koji le┼żi na ogromnim naslagama ovoga kamena. U dugoj historiji eksploatacije kori┼íten je u arhitekturi kao gra─Ĺevinski ili dekorativni materijal, u skulpturi i u vi┼íe oblasti primijenjenih umjetnosti.

Tako je stigao u Ma─Ĺarsku, od njega je gra─Ĺen Parlament u Budimpe┼íti, zatim Be─Źka opera, pa Crkva Svetog Stefana, brojne gra─Ĺevine u Italiji, Njema─Źkoj, Francuskoj… sve do Amerike.

Me─Ĺutim, prava mu je vrijednost potvr─Ĺena tek ┼íezdesetih godina pro┼íloga stolje─ça.

Kolonija skulptura
“U razmi┼íljanju kako da se bihacit pribli┼żi umjetnicima, ro─Ĺena je ideja o osnivanju Kolonije skulptora. I tako je krenulo. Umjetni─Źko oblikovanje ‘bihacita’, koje traje stolje─çima, dovelo je kipare u Stari grad Ostro┼żac i do ‘bihacita'”, prisje─ça se tih dana Ismet Kasumovi─ç, predsjednik Upravnog odbora Kolonije skulptura Ostro┼żac i dodaje: ÔÇťI upravo to oblikovanje ‘bihacita’ opredijelilo je umnogome i funkciju Staroga grada Ostro┼íca, jednog od najljep┼íih na ovim prostorima, ali i izmijenilo sliku ovoga kraja i znatno uticalo na percepciju i razumijevanje umjetnosti me─Ĺu Kraji┼ínicima. ─îudno su gledali tih godina kamene blokove ‘bihacita’ i umjetnike kako ga obra─Ĺuju sa skela, a onda su to prihvatili. Ubrzo je izmijenjena slika samoga kraja, jer su skulpture osim Parka skulptura u Starom gradu Ostro┼żac svugdje, u gradskim parkovima, ispred ┼íkola, zgrada. Uvjeren sam da nije bilo ‘bihacita’ ne bi bilo ni Kolonije, ali ne bi bilo ni ┼ákole primijenjenih umjetnosti u Biha─çu, niti bi veliki broj mladih ljudi zavr┼íio studij na Likovnoj akademiji.ÔÇť

Tako je ‘bihacit’ stigao na sve meridijane svijeta uz kipare, koji su dolazili u Koloniju Ostro┼żac sa svih strana, slu─Źajno ili ne, ali, do┼íli i ostali.

ÔÇ×Jo┼í od osmanskog perioda u Krajini se od kamena-bihacita izra─Ĺuju i poznati kraji┼íki ni┼íani-nadgrobni spomenici,ÔÇť sje─ça se Bi┼í─çanin Enes Toromanovi─ç, koji gotovo ─Źitav ┼żivot izra─Ĺuje upravo takve. ÔÇ×Taj tipi─Źni kamen, koji je pogodan za ovu vrstu oblikovanja dobija patinu za nekoliko godina i plasti─Źnost reljefa koji se izradi. Onda je on ─Źitava pri─Źa i tom ni┼íanu to daje veli─Źanstvenost.ÔÇť

Umjesto patine – zaborav
Me─Ĺutim, kao da se ne┼íto po─Źelo mijenjati. ‘Bihacit’, od nekada internacionalno poznate sirovine, kao da pada u zaborav, postaje nepoznanica. ─îak i u svojem zavi─Źaju.

Opredijelilo je to kulturne poslenike da ponovo uka┼żu, probude, na vrijednosti ‘bihacita’. Kao ┼íto je ┼íezdestih godina pro┼íloga stolje─ça ro─Ĺena ideja o Koloniji, koja je ÔÇ×plasiralaÔÇť bihacit, tako je i sada ro─Ĺena postavka ‘Bihacit, vrijeme u kamenu’.

ÔÇ×Kako je to kamen koji je konstanta u vremenu i to skoro ─Źetvrti milenij, a kao da pada u zaborav, namjera nam je da postavkom revaloriziramo vrijednosti ‘bihacita’ i skrenemo pa┼żnju javnosti na zapostavljenost bogatsva kojim obilujemoÔÇť, nagla┼íava Adnan Dupanovi─ç, direktor Gradske galerije u Biha─çu.

Idriz Zuli─ç, koji se iz hobija bavi obradom kamena-bihacita potvr─Ĺuje njegov zna─Źaj. ÔÇ×Nauka koja obra─Ĺuje to pokazala je sve vrijednosti ‘bihacita’. Za┼íto pada u zaborav, jer ni dio nije iskori┼íten. Posljednjih decenija svjedoci smo marginalizacije ovog izuzetnog resursa. Pojavom novih sintetskih materijala minimalizirana je njegova upotreba, kako u arhitekturi, tako i u umjetni─Źkim i primijenjenim praksamaÔÇť, ka┼że.

Dijele─çi njegovo mi┼íljenje i Enes Toromanovi─ç govori ÔÇ×sada je mnogo lak┼íe. Imamo ogromne zalihe, imamo tehnologiju obrade, sve, za┼íto smo podlegli industriji?!ÔÇť

Svjesni upravo zna─Źaja ‘bihacita’ i vi┼íestrukih mogu─çnosti njegove primjene, kazuju dalje u Gradskoj galeriji u Biha─çu, ÔÇ×┼żelimo revalorizirati njegovu vrijednost, poku┼íati skrenuti pa┼żnju javnosti na zapostavljenost bogatsva s kojim raspola┼żemo.ÔÇť

Da ne ostanemo samo na Koloniji skulptura Ostro┼żac i njenim u─Źesnicima, koji su u pola stolje─ça njenog trajanja stizali sa svih strana svijeta i pronosili vrijednosti kamena ‘bihacita’ iz Biha─ça, grada koji le┼żi na nepreglednim njegovim nalazi┼ítima.

Jer, tradicijom njegovog kori┼ítenja u razli─Źite svrhe na ovom kamenu se mo┼że is─Źitati historija ┼żivota na prostorima dana┼ínjeg Biha─ça, koja gazi ─Źetvrti milenij.