Put u Meku

Opis putovanja na hadž 1615. godine Jusufa iz Livna

Hadži Jusuf je, nakon što je u rodnom gradu stekao osnovno obrazovanje i naučio turski jezik, služio kao mujezin u tamošnjoj Mustafa-pašinoj ili Begluk-džamiji, podignutoj još 1577/78. godine.

Mujezin Jusuf je imao dva brata, starijeg i nešto obrazovanijeg Omer-ef. i mlađeg Hasana. Kad je neki Džafer-aga Džudža podigao svoju džamiju u Duvnu (Županj Potoku), Omer-ef. je postao imam te džamije sa dnevnom platom od 25 akči, a sam Jusuf kao mujezin sa dnevnom platom od 12 akči.

Hadži-Jusuf kaže da se pored mujezinske dužnosti pomalo bavio i “dozvoljenom trgovinom”. Kad je zaradio 18.000 akči odlučio je da sa dvojicom braće ode na hadžiluk, što mu je bila stalno “najveća želja”. Jusuf se odlučio da na putu zapisuje mjesta kroz koja bude prolazio i koja bude vidio.

Na put su krenuli poslije džume-namaza, u petak, “devetog lipnja” godine. Iz Duvna su preko čaira nekog spahije Husejna stigli uveče u Ramu, gdje su konačili kod nekog Džafer-bega, vjerovatno begova Kopčića u Rami. U ponedjeljak su bili u Prozoru, odakle su u utorak uveče stigli u Sarajevo, gdje su ostali tri dana. Iz Sarajeva je “prošao kroz lijepu varoš Goražde kroz koju protiče velika rijeka Drina”. Putovanje su nastavili preko Čajniča i Pljevalja (Taslidža), koje Jusuf opisuje kao lijepu i dobro uređenu varoš sa bogatom čaršijom i divnom džamijom, sa šadrvanom oko kojeg su se nalazili veliki mramorni stubovi.

U toj je džamiji Hadži Jusuf vidio pet krasnih Mushafa. Tu se može raditi samo o džamiji Husein-paše Boljanića, rodom iz okoline Pljevalja, koji je kao beglerbeg Dijarbekira podigao 1570/71. u svom rodnom kraju džamiju i druge vakufske objekte.

Iz Pljevalja je Jusuf sa braćom stigao u Prijepolje, ispod kojeg protiče Lim. Zatim su preko Sjenice stigli u Novi Pazar, vrlo lijepu varoš koja ima dobro ispasište Rogoznu, kroz koju protiče Ibar. Preko Mitrovice stigli su u Prištinu, lijepu varoš ispod koje se prostire Kosovo polje, kroz koje protiče Lab, na kojem se nalazi čvrsto građen most sultana Murata. Pošto su se u Prištini odmorili jedan dan, preko Kosova su stigli u mjesto Pasjake i odsjeli u nekom hanu. Preko Skopske Crne Gore došli su u Nagoričane, ostavljajući Kačanik i Skoplje na desnoj strani.

Hadži Jusuf spominje da se pokraj Skoplja nalazi polje Kalkandelen (Tetovo). Od Nagoričana prošli su selo Istarčin i došli u veliko i vinogradima bogato selo Konoplić, u kojem se nalazio han dug stotinu i širok trideset aršina. Hadži Jusuf je zapisao da je taj veliki han podigao Mahmud-paša, sin nekog pekara iz tog kraja. Nakon što su prešli Krivu Rijeku, stigli su u lijepo mjesto Ćustendil, čije se stanovništvo pretežno bavi peradarstvom.

Tu su ostali u petak i klanjali džumu. Dalje su konačili u Dupnici, Samokovu, južno od Sofije, Kostandži i Tatarpazardžiku, ispod kojeg protiče Marica. Tu se nalazi veliki Kuršumli-han, sa stotinu odžaka (ognjišta) i oko dvije stotine soba. Nasred dvorišta tog hana nalazio se lijep šadrvan.

Hadži Jusuf je vidio i saznao da u Plovdivu, u koji su potom stigli, ima 12 džamija i 40 mahalskih mesdžida. Pored toga, u tom gradu ima velikih hanova, od kojih je jedan Kuršumli-han pokraj mosta na Marici, zatim bezistan i više medresa. Tu službuje i mulla od 500 akči (vjerovatno dnevne plate). Idući dalje, konačili su redom u mjestima Kijalija, Uzun- džeova, Harmanli, Keprili i Edime. U Edimama posebno ističe i opisuje divnu sultan Selimovu džamiju sa četiri munare, od kojih svaka ima po tri šerefeta. Iz Edima su na putu prema Carigradu konačili u Havsi, Burgazu (Luleburgaz), Čarliji (Čorlu), Silivri, Bujuk i Kučuk Čekmedži (Veliko i Malo Čekmedže) i konačno u Stambolu. Za Carigrad Hadži Jusuf kaže da nema riječi ni pera koje bi moglo opisati njegove ljepote.

U Carigradu su se ukrcali na lađu i zaplovili prema Aleksandriji. Hadži Jusuf bilježi otoke pored kojih su plovili. To su Baba burunu, Sagar adasi, Susam adasi (Samos) i Rodos. Tvrđavu na Rodosu uporedio je sa tvrđavom Lončaricom kod Travnika. Hadži Jusuf pažljivo opisuje Aleksandriju, pose- bno njene džamije i opšimo piše o zijaretima (posjetama) koje je učinio grobovima muslimanskih velikana, o kojima često priča čitave legende.

Iz Aleksandrije su došli u luku Rešid na Nilu, gdje su se zadržali nekoliko dana, a potom su uz Nil za pet dana stigli u Misir (Kairo). Za Kairo kaže da u njemu ima 500 džamija, među kojima je posjetio najznamenitije, kao što su Al-Azhar, Husejnova, Mehdija, Baba Omer i mnoge druge, od kojih svaku posebno opisuje. I u Kairu je učinio zijaret grobovima i (dobrih ljudih) koji su tu sahranjeni. Zapisao je njihova imena i priče koje su o njima u predaji sačuvane.

Iz Kaira su krenuli sa jednim karavanom uz pratnju od dvije stotine vojnika i za tri dana preko Birke stigli u Suec. Tu su se sa oko dvije stotine hadžija, među kojima se nalazio i njihov poznanik, neki Hadži Šaban iz Livna, ukrcali na lađu i zaplovili prema Džidi. Plovidba je trajala 24 dana i Hadži Jusuf je poimenično nabrajao 24 luke u koje je lađa pristajala. Za Džidu kaže da je to najveća luka na tom putu. Opisujući je kao mekansku luku, Hadži Jusuf kaže da je njeno ime nastalo od džedda Hava (pramajka Eva) koja je tu sahranjena i čiji se grob velikih dimenzija tu nalazio i posjećivao.

Pošto su obavili obredno kupanje i obukli ihrame, krenuli su put Meke, gdje su stigli nakon 24 sata. Tu se Jusuf odmah zahvalio Bogu što mu je dao mogućnost i sreću da dođe u Meku i obavi hadž. Svaki dan je i po danu i po noći obilazio Kabu. Od ushićenja i uzbuđenja tu je propjevao i u stihovima opisao Harem-i Šerif, njegove kapije i munare, zatim vrelo Zemzem, Mekam-i Ibrahim i Kabu. Među ostalim u Meki je susreo i jednog Bošnjaka koji je bio ostao bez novca.

U Medini je zabilježio i opisao sva znamenita mjesta. Tu se upustio u meditaciju o historiji islama, opisujući hidžret i razvoj islama u pojedinim razdobljima. Iz Medine se vratio u Meku odakle je kopnom krenuo u Kairo. Na tom putu nabraja i opisuje 40 konaka koje je prošao. Pri tome napominje da ne opisuje mjesta koja je već prešao i zabilježio na putu za Meku.

U Kairu se zadržao nekoliko dana, ponovno posjećujući grobove znamenitih ljudi. Iz Kaira je otišao u Aleksandriju, odakle je nakon sedam dana krenuo morem prema domovini. Usput se na Rodosu zadržao 15 dana. Bilo je već proljeće i Jurjevo, što znači da je na putu bio već 11 mjeseci. Sa Rodosa je, ploveći pored brojnih otoka i otočića, stigao u Solun gdje je ostao deset dana. Grad je detaljno opisao, navodeći čak i broj kuća. Tu je prešao Vardar i idući uz rijeku za šest dana stigao u Skoplje. U Skoplju je zatekao 30 hadžija Sarajlija, s kojima je stigao u Sarajevo. Odatle je početkom juna 1616. došao svojoj kući u Duvnu, što znači da je na putu proveo godinu dana.