Popis bosanske vojske pred bitku na Mohaču 1526. godine


U Arhivu Topkapu muzeja u Istambulu nalazi se jedan fragment popisa (deftera) vojske iz Bosne koja je trebalo da pođe na carsku vojnu. Sadrži svega 17 listova, bez originalne paginacije.

Rekapitulacija deftera nalazi se na listu br. 7, nakon popisa tezkiresiz timarnika. Iz nje proizilazi da je defter bio sastavljen na sljedeći način – popisani su:

  • l. neposredni merdovi (pratnja, svita) mirilive (sandžak-bega);
  • 2. zaimi-begovi sa svojim merdovima;
  • 3. spahije sa svojim merdovima
  • 4. oni koji ostaju da brane vilajet Bosnu.

Dalje, iz toga konačnog zbira u rekapitulaciji vidi se da je ukupan broj vojnika iz Bosne iznosio 3.116. Od toga neposredna pratnja sandžak-bega (merdovi mirilive) iznosila je 1.040. Zaima je bilo 16. Oni su imali ukupno 213 džebelija. Spahija je bilo 643, od toga sa tezkirom 112 a bez tezkire 529. Oni su imali 1.204 džebelije. Treba napomenuti da su merdovi zaima i spahija koji se u defteru navode označeni u rekapitulaciji kao džebelije.

U defteru, na listu 16, među zaimima Bosne spominje se Murat-vojvoda kao merd Husrev-bega. To dokazuje da se radi o pohodu na vojnu bosanskog sandžak-bega Husrev-bega. Murat-vojvoda ovdje nije niko drugi nego Murat-beg Tardić, poznat kao desna ruka Husrev-bega za vrijeme njegove uprave u Bosni.

Sama činjenica da je Murat-vojvoda uopće unesen u ovaj defter govori o tome da je defter morao nastati u vrijeme uprave Husrev-bega u Bosni, tim prije što je on upisan kao merd Husrev bega, i to sa početnim zeametom od 20.000 akči. U popisnom defteru za Bosnu iz 1516. godine Murat se ne spominje, najvjerovatnije zbog toga što te godine ni Husrev-beg nije bio u Bosni pa je Murat bio uz njega.

U našem fragmentu se također nalazi upisan Kara Osman (Kara Osman-beg) za kojeg je u nekim izvorima rečeno da je bio neposredno uz Gazi Husrev-bega kao jedan od glavnih savjetnika, konkretno pred bitku na Mohaču 1526. godine.

U defteru su posebno uočljive dvije oznake uz popisana lica. To je oznaka Bosna i oznaka Hrvat. Ima i drugih oznaka ali su one zaista malobrojne. Interesantno je da su baš u popisu ovakve vrste donošene uz lica i oznake njihova porijekla, naročito kad se tiče merdova koji nisu ni u kakvoj feudalnoj strukturi.

Poznato je da su sva područja na teritoriji srednjovjekovne bosanske države, koja su Osmanlije do tada zauzeli, bila uključena u dva sandžaka: bosanski i hercegovački sandžak. Pošto je u popisu potenciran pojam Hrvat i Bosna, potrebno je da ovdje značimo granice bosanske države kakve su zatekli Osmanlije. Isto tako, treba prikazati i ono što su bili osvojili izvan tih granica, što je pripadalo hrvatskoj zemlji.

Granice bosanske države u vrijeme osmanskih osvajanja bile su sljedeće: od Save na sjeveru do Jadranskog mora na jugu; od Novog Pazara na istoku do planine Dinare na zapadu; od Kamengrada na sjeverozapadu do Kotora na jugoistoku; od Mačve na sjeveroistoku do Makarske na jugozapadu.

Do 1526. godine, kada je nastao naš defter, Osmanlije su bili zauzeli gotovo cijelo to područje sa izuzetkom tzv. jajačke banovine, koja će nešto kasnije ući u sastav Osmanskog Carstva. Međutim, Osmanlije su bili zauzeli i neka područja izvan tih granica. To je oblast koju su zatvarale planine Dinara i Velebit ili, preciznije rečeno, oblast južno od Velebita i zapadno od planine Dinare. Osmanlije su zvanično označavali tu oblast kao vilajet Hrvat (vilajet Hrvatska).

Prema tome, kad god se uz jedno lice donese oznaka Hrvat, onda to označava čovjeka porijeklom iz krajeva koji su ulazili u sastav vilajeta Hrvati, a izrazom Bosna označavali su ljude porijeklom sa teritorija srednjovjekovne bosanske države.

U svakom slučaju interesantno je zašto su popisivači pravili razlike među tim ljudima kad su sva područja bila u sastavu jednog sandžaka, bosanskog. Da li su samo u pitanju regionalne oznake ili je posrijedi i nešto drugo, odnosno i narodnosna oznaka? Sigurno se može tvrditi da se narodnosna misao niie bila razvila u smislu našeg dana- šnjeg shvatanja tog pojma; ali čini se, ipak, da se ni ta komponenta ne može odbaciti.

Izvori: AHMED S. ALIČIĆ/Vladislav Škarić, popis bosanskih spahija