vojvoda vlatko vuković

Vlatko Vuković vojvoda bosanski: Vojskovođa kralja Tvrtka

Vojvoda bosanski Vlatko Vuković, čuveni vojskovođa kralјa Tvrtka, učesnik u Kosovskom Boju i, vjerovatno, očuvan u narodnoj tradiciji pod imenom Vladete vojvode (koji donosi knjeginji Milici crne vesti), nije do sada pobliže prikazan. Mi smo u ovom članku pokupili sve vijesti o njemu do kojih smo mogli doći i radi samog vojvode Vlatka, a i radi njegove značajne porodice, iz koje potiču Sandalј Hranić i Herceg Stjepan.

Prvi put pominje se Vlatko Vuković, i to već kao vojvoda, u kralјevskoj povelјi Tvrtkovoj od 10. aprila 1378. Očevidno je, da je on i prije toga bio čovjek od izvesne vrijednosti, jer se za svjedoke kralјevskih povelјa ne uzima ma koji čovjek s reda. Na žalost, o vojvodinoj mladosti i porijeklu nemamo sada nikakvih sigurnijih vijesti.

Ali od 1378. god. podaci o Vlatku bivaju sve češći i puniji i mi na osnovu njih, možemo dosta dobro pratiti njegov uspon u državnoj karijeri. Kao čovek prema kome se treba imati obzira on je u Dubrovniku u jesen 1378. god. dobio izvjesne dozvole za izvoz soli i ulјa (17. septembra i 29. oktobra) iako su u republici, zbog tadanjeg mletačko-đenoveškog ratovanja, u koje su i Dubrovčani bili uvučeni, nije rado pristajalo na izvoz potreba određenih za ishranu naroda i stoke.

U povelјi od 12. marta 1380., kojom Hrvoje Vukčić dobija od kralјa Tvrtka čin svoga oca, vojvoda Vlatko Vuković »s braćom« stoji na prvom mjestu među »svjedocima i ručnicima kralјevstva mi«, što nesumnjivo znači, da je stao u red prvih lјudi bosanske kralјevine. Među tri svjedoka na Tvrtkovoj povelјi od 2. decembra 1382., kojom je ukinuo trg soli pod Novim nalazi se i Vlatko kao jedan od glavnih lјudi kralјeve okoline. Dubrovčani, koji su znali odnose u susjedstvu, imali su puno pažnje prema vojvodi. 3. avgusta 1381. odlučili su, da pošalјu jednu malu lađu da prime ženu vojvodinu, a 29. novembra 1385. doneseno je rešenje, da mu se pokloni 20 lakata svile bolјe vrste, koja je vrijedila dukat lakat.

Kad je umro mađarski kralј Lajoš Veliki (11. septembra 1382.) kralј Tvrtko je znao, da će u Mađarskoj nastati zapleti oko prijestola, jer kralј nije imao muških nasljednika. Kako je Dubrovnik u to vrijeme bio pod vrhovnom vlašću Mađara, Tvrtko je uputio tamo jedno svoje poslanstvo, da razvide kako idu stvari i kakve su sve vijesti na dnevnom redu. To poslanstvo, vrlo povjerlјivo, sačinjavala su samo dva lica, od kojih jedno biješe vojvoda Vlatko.

Kralј Tvrtko spremao se za svaki slučaj ne želeći da novi događaji prođu bez njegova učešća. U Dubrovniku, među ostalim, on je tražio i jednog vješta čovjeka koji bi postao vrhovni nadzornik njegovih gradova i tvrđava, pošto je tvrđavna tehnika u Dubrovniku bila vrlo lijepo razvijena. Poslanici nisu uspjeli da postignu što više u maloj republici pod Srđem, jer je ona željela da nikako ne dođe u sumnju radi ma kakve nelojalnosti prema Mađarima. To se, u ostalom, vidjelo i 1387., kad je skloplјen savez između Tvrtka i Dubrovnika. Dubrovčani su pristali, da budu s Tvrtkom u svakom slučaju sem u sukobu s mađarskom krunom, prema kojoj oni ostaju u nepokolebivoj vijernosti.

Pri sklapanju toga saveza bio je i opet glavni pregovarač vojvoda Vlatko sa protovestijarom Tripom Bućom. Kad se Tvrtko odlučio da iskoristi mađarske nerede i otpočne aktivnu politiku u Dalmaciji i Hrvatskoj, pomažući protivnike kralјa Zigismunda, on se i opet znatno oslonio na vojvodu Vlatka. Početkom 1388., u drugoj polovini marta, on je uputio u Klis Vlatka i Stanoja Jelačića, da pozovu dalmatinske gradove na predaju, čuvajući im stare povlastice; a ako ne ushtednu onda je trebalo upotrijebiti silu. Na tom putu Trogirani lijepo dočekaše kralјeve izaslanike davši im 50 libara srebra kao poklon. Dalmatinski gradovi, na čelu sa Splјetom, volijahu u taj mah vlast mađarskog, nego bosanskog kralјa i odbiše sve pregovore da se pokore. Posle toga došao je napadaj Tvrtkove vojske na splјetsku okolinu, koji je znatno oštetio i uplašio grad.

Tvrtkovu akciju u Dalmaciji omela je jedna opasna navala Turaka na njegovu državu. Avgusta meseca 1388., nagovoreni od Tvrtkova protivnika Đurđa Stracimirovića, bijehu krenuli Turci s većom vojskom, u kojoj se nalazilo i nekoliko prinčeva, put Raške i Bosne. Kralј hitno pozva vojvodu Vlatka iz Dalmacije i povjeri mu vodstvo svoje vojske. U bici kod Bileće, 27. avgusta, Turci biše potpuno razbijeni i jedva se spasao njihov vođa Šahin sa nešto lјudi. Prirodna je stvar, da je pobjednik bio naročito nagrađen, još te jeseni kralј ga imenova svojim namjesnikom u Dalmaciji, ali i tu više sa zadatkom da dobije tu zemlјu za Bosnu, nego da se odmara na jednom ugodnom položaju.

Vojvoda Vlatko počeo je doista odmah s proljeća 1389. živlјu akciju. Krenuvši vojsku i suzbivši mađarske pomoćne čete, on je pozvao dalmatinske gradove da priznaju vrhovnu vlast kralјa Srbije i Bosne ili da prime njegove udarce. Videći, da je kralј Sigiemund zabavlјen na drugoj strani, a da njegove pomoćne čete, nedovolјno jake, hrđavo prolaze, počeše dalmatinski gradovi da pregovaraju o uslovima predaje.

Kralј Tvrtko, želeći da budućim podanicima pokaže svoje široko shvatanje i pažnju, bio je vrlo obazriv prema njima i ostavio im je čak rok od nekoliko nedelјa, da dođu u vezu sa bivšim gospodarem i da i sebe i njega uvjere, da su morali prići onom, koji je imao više stvarne snage. Ali i opet su tu akciju na zapadu omeli za izvjesno vreme turski napadaji. Krenula je silna vojska sultana Murata protiv kneza Lazara.

Kralј Tvrtko kao saveznik Lazarev i kao čovjek koji je jasno vidio opasnost od turske najezde i shvatio da bi propast Lazareva bila osjetan udarac i za njegovu državu, odlučio se odmah da pošalјe pomoć. Vođa savezne vojske bosanske postade turski pobednik kod Bileće, vojvoda Vlatko. Idući u Bosnu Vlatko je 7. maja 1389. svratio u Dubrovnik i dobio tamo poklon od 100 perpera. U velikoj borbi na Kosovu Polјu stradalo je središte vojske, dok su oba krila, Vuka Brankovića i vojvode Vlatka, mogla da odolijevaju iako s gubicima.

Veoma je zanimlјivo, da je vojvoda Vlatko obavijestio svog kralјa da je pobjeda na njihovoj strani. Povlačenje Turaka sa Kosova činili su se bosanskom vojvodi kao dovolјan kriterij da čitav ishod borbe ne shvati kao.

Za vrijeme Vlatkova bavlјenja na Kosovu i malo posle toga stvari u Dalmaciji pođoše vrlo hrđavo. Mađarska stranka diže glavu i odnese nekoliko pobjeda. Tek krajem avgusta mogla je Tvrtkova vojska preći ponovo u napade. Ne znamo iz izvora, da li je tu vojsku vodio ponovo vojvoda Vlatko, ali nije nevjerovatno. Ona je brzo popravila stanje i omogućila kralјu konačnu pobjedu na toj strani.

I. Ruvarac izrekao je pretpostavku, da se vojvoda Vlatko »može biti nije ni vratio s Kosova«, jer se ni u jednoj listini ne pominje posle god. 1389. Ali već je ranije Ot. Stanojević naveo činjenicu da je dubrovačko Veliko Veće 3. novembra 1389., dakle posle kosovske bitke, većalo o tom, da dade jedan poklon vojvodi. Prema tom, Ruvarčeva pretpostavka otpada. Pored toga ima i drugih podataka o vojvodi. Ali samo nije jasno, gde je Vlatko živeo od povratka s Kosova do svoje smrti. U nekim povelјama pominje se u Usori neki »vojvoda Vlatko«, ali kako uz to ime nema prezimena, a u Bosni su bila dvojica vojvoda Vlatka, Vuković i Tvrtković, to nije sigurno da je usorski Vlatko u stvari Vlatko Vuković.

Kad je umro kralј Tvrtko (oko 17. marta 1391.) požurili su Dubrovčani da kupe od braće Sankovića, humskih župana, župu Konavlјe ne tražeći za to odobrenje bosanskog kralјa. To je bila prva samovolјa bosanske vlastele koja je, kao u Srbiji cara Uroša, vodila gublјenju autoriteta centralne vlasti i državnom rasulu. Stari vojvoda učinio je poslednju uslugu mrtvome kralјu i bosanskoj državi, kad je još te zime, 1391. god. s knezom Pavlom Radenovićem napao svojeglavu vlastelu i zauzeo im oblast. 2. januara 1392, išlo je dubrovačko poslanstvo da pozdravi vojvodu i kneza »sve do Konavlјa«. Posle toga vojvoda se razboleo i maja meseca poslat je dubrovački lekar Albert da ga leči. Verovatno, da je posle toga ubrzo umro.

Autor: VLADIMIR ĆOROVIĆ – KALENDAR SPKD PROSVJETA, 01.01.1925.