Zadnja bitka Husein-kapetana Gradaščevića: „Ovo je posljednji dan naše slobode!“

Kara Mahmud-paša uputi se odmah prema ćupriji na Limu, zaobiđe klanac Hisardžik gdje su se utvrdili Hadži Mujaga, Huseinov haznadar i Osmanbeg Dženetić. Mahmzd-paša htio je da zaobiđe klanac i da odsiječe Bosancima odstupnicu.

Tome se dosjete Bosanci ostave klanac i polete na ćupriju, zametne se krvava borba i Lim se oboji u krvi.

Bosanci su se borili kao lavovi, ali biše savladani. Jedni nađoše spasa u bjekstvu, drugi se podaviše u Limu, a neki se predadoše Kara Mahmudu. Hasanbeg Sijerčić, koji je čuvao prelaz preko Drine čuvši za poraz na Limu povuče se, te Kara Mahmud, bez otpora pređe Drinu. Sada Mahmud-pašina vojska pođe u gomilama put Sarajeva.

Čuvši Husein-kapetan za poraze na bojnome polju zapovijedi da se narod diže listom na bunu. U Huseinovoj kapetaniji sve što je bila sposobnih ljudi da nosi oružje i muslimana i hrišćana, naoruža se i pridruži se pokretu. Sarajevski vladika sa 5000 Srba dođe u pomoć. Husein pohita u Travnik da organizira i te krajeve, jer se bojao upada Hercegovaca iza leđa. Vojska što je poslao pod zapovjedništvom Firdus-kapetana iz Lijevna protivu Čengića i drugova bi potučena.

Pokraj svega toga nije smio Čengić dalje napredovati. Husein sakupi 18.000 do 20.000 ljudi i sa njima pođe u susret neprijatelju, odlučan da se bori do zadnje kapi krvi, pa ili pobijediti ili slavno poginuti. Slabo je nade bilo na uspjeh, to su bili mali ostaci nekada velike i slavne Huseinove vojske.

Džindžafić beg, stari Huseinov protivnik poveo je opet akciju u Sarajevu protiv njega. Husein se bojao nemira u gradu, a i napada Rizvanbegovića i Čengića iza leđa. Ostavi nešto vojske u Sarajevu da čuvaju tvrđave i gradske kapije, a on sa glavnim dijelom krene se put Pala.

Sa Huseinom bio je samo Vidaić sa 3000 hrabrih junaka. Sredinu bojne linije držao je Vidaić. Hrabro je odbo neko. liko juriša Kara Mahmud-paše, pomoći nije bilo ni sa koje strane, jačoj se sili moralo podleći i Husein se povuče prema Sarajevu i, utabori se na Zlom Stupu. Odlučio je da brani Sarajevo do posljednjeg daha.

Borba na Zlom Stupu pokaza stalnost prijateljstva vjernost i predanost druga drugu Husein-kapetana i Ali-paše Vidaića.

Toga dana stekoše obojica lovorove vijence. Na jednoj strani stajaše dobro organizirana vojska Kara Mahmudova, sve samih nizama, a sa druge strane Husein-kapetan i Vidaić sa 18.000 do 20.000 vojske, od kojih je bilo do 3000 koji su se borili kao lavovi. Ovoga puta zadobili bi Bosanci pobjedu, da nije bilo izdaje.

Sa jedne strane borllo se ponos i junaštvo, a sa druge regularna vojska, nizama. Borbu otvoriše nizami, prasnuše puške i zaciktaše, a dim od puščenoga praha prekri cijelo bojno polje. Samo se čuje jauk i zapomaganje junaka. U najgušćim i najžešćim bojnim redovima boriii su se kao divovi Husein i Vidaić. Jedan se sa drugim nadmetali u junaštvu, jurišali su na najopasnja mjesta sokoleći i povlačeći za sobom svoje junake Pod Huseinom poginu osam konja. Čim bi koji konj pao, brzo bi uzjahao odmorenoga i poletio kao munja među neprijatelje. Neprijateljski redovi pokolebaše se, strahovite gubitke pretrpiše, počeše se naglo povlačiti, ostavljajući mrtve i ranjene. Izgledalo je da je bitka zadobivena. Glas se raznio da je Husein, zadobio pobjedu. Kara Mahmud se već spremao na bijeg. Knez Miloš i dalmatinska generalna komanda dobili su već izvještaje da su Bosanci pobjedili. I zaista turska vojska počela je smalaksavati, lomiti se pod junačkim navalama Huseina i Vidaića, ali u tima najkritičnijim momentima, kada se pobjeda već osmjehivala Bosancima, dođoše u pomoć Kara Mahmud-paši Hercegovci pod vodstvom Rizvanbegovića i Smail-age Čengića i padoše Bosancima u leđa.

Otvori se još žešća i krvavija borba. Bosanci su već smalaksali, a nizami osokoljeni novom pomoći, navališe još silnije i snažnije. Smalaksa Husein, smalaksa Vidaić, klonuše i svi njihovi junaci i počeše uzmicati. Ali-aga udari s boka na Bosance, stvori zabunu i nered čime je završena bitka, a Bosanci doživješe potpuni slom. Bosanci upadoše u dvije vatre. Videći Husein da se neće moći izdržati, da je sve izgubljeno, bolno uzviknu:

„Ovo je posljednji dan naše slobode!“

Sabra i sakupi najhrabrije oko sebe, navali na nizamski lanac, probije ga i iznese živu glavu i uputi se u Gradačac. I tako je bitka svršena i Husein-kapetan Gradaščević, junak od junaka, ponos cijele Bosne, izgubi megdan nedaleko zidina šeher Sarajeva.

Odlomak iz djela: Slavko Kaluđerčić, Husein-kapetan Gradaščević, Obod, Sarajevo, 1932., str. 21-23